Recite vi što god hoćete protiv Bandića, ali kad god krene u neku izbornu utrku, sportaši glavnoga grada uglavnom dobro prođu. Eto, dolaze lokalni izbori, a Bandić je svoju izbornu utrku započeo s - atletikom. Na Zagrebačkom velesajmu je netko pronašao dovoljno veliku dvoranu da u nju stane 200 metarska atletska staza, uz pripadajući sprinterski i skakački dio i gradonačelnik se odmah dosjetio prigodno otvoriti najavu da će jednog dana u toj dvorani početi radovi za buduću atletsku dvoranu. Tipično predizborno, ali dobro zvuči. Kad jednom odrade i dodatne “visinske” radove, bit će mjesta i za skakače motkom, iako realno, niski krov u Paviljonu 1 bi možda prenizak mogao biti samo našem osječkom letaču Ivanu Horvatu. Ostali, čini mi se, mogu i u sadašnjoj visini dvorane lijepo skakati. No, neka svi odrade svoj posao, pa će i motkaši moći skakati sve visine koje im se svide. U Zagrebu ionako nemamo baš previše skakača motkom, što baš u Mladosti želimo izmjeniti nabavkom novih motki, prilagođenih našim mladim talentima. Tko zna, možda Horvat uskoro dobije kakvu konkurenciju. Konkurencija, naučili smo to, vodi k boljim rezultatima, zar ne?

Sa svojim solinskim imenjakom, Juricom Gizdićem znam ponekad raspravljati o prošlosti, statistikama, zabilješkama, uspjesima, medaljama. Da, to je čovjek koji je napisao, unutar opusa od sveukupno 60-ak knjiga sa sportskom tematikom, još i 4 knjige od kapitalne važnosti za hrvatski sport, pobrojao je naime baš sve hrvatske olimpijce od 1900. do danas, skupio sve najvažnije podatke o njima. A nije to lako. Zbog nekih je doslovce hodao po grobljima, zbog drugih je telefonom budio ljude po Amerikama…

Kužim da se u hrvatskoj atletici stvari događaju po ustaljenoj, “ne talasaj” metodi. Kaže mi jedan poznanik, atletski trener: “ma, samo neka plaća dolazi, baš me briga kad su izbori…”. Sva sreća da nisu svi baš takvoga shvaćanja. Zato i čitate ovaj blog, zato i jeste u HAAK Mladost, zato volite atletiku. Ima nas, naime, koji želimo ići naprijed i unaprijeđivati atletiku.

No, nije to tema za pisanje. Tema je Nitro atletika. Tko? Što? Nitro atletiku je osmislio John Steffensen, Australac, osvajač olimpijskog srebra 4 x 400 iz Atene 2004., te pobjednik Igara Commonwealtha u utrci na 400 metara još 2006. Osnova svega je da se atletičari, ali prvenstveno publika - zabave! Pa sport i jest zabava, sport mora u čovjeku buditi pozitivu, posebno atletika, kraljica sportova. Zašto me onda uopće nije iznenadilo da je jedan od najvećih pobornika tog novog pravca u atletici najveći živući zabavljač-atletičar, Usain Bolt…

Moram priznati, teško je na web stranicama HAS-a, koje su inače odlične, posebno kad su rezultati i tablice u pitanju, provjeriti je li Hrvatska imala delegate na Specijalnom kongresu IAAF-a, u Monte Carlu, ali pretpostavljam da jest. Naime, Seb Coe, predsjednik IAAF-a nije krio oduševljenje ukupnim brojem predstavnika zemalja članica, čak 197, a ako nam predsjednik Veštić ode iz čista mira u Katar, nedavno, valjda je otišao i na puno važniji skup - u Monte Carlo.