Ovo jako ozbiljno mislim – sva sreća da je vlast u Gradu Zagrebu prije nekoliko godina odlučila sagraditi atletsku dvoranu. Dobro, ne sagraditi, nego renovirati paviljon na Zagrebačkom velesajmu i pretvoriti propali prostor u nešto korisno. Dakako da ponovno bacanje rekorda Hrvatske kuglom Filipa Mihaljevića nije rezultat te investicije, ali rezultati koje hrvatska atletska mladež postiže ove dvoranske sezone svakako jesu.

Nisam siguran da se neka najtočnija definicija o hrvatskoj atletici može napisati nakon dva dana pojedinačnog seniorskog prvenstva Hrvatske, održanog na našem stadionu. Posebno ne kroz ponašanje i izjave predsjednika saveza, koji poput Janusa očigledno ima dva, a možda i više lica...

Sebastian Coe je bio vrhunski atletičar, jedan od najboljih svih vremena. Upečatljiv. Onda je postao predsjednik IAAF-a i pokrenuo je toliko stvari koje urušavaju atletiku kakvu poznajemo i volimo, da bi mogao ubrzo postati i jedan od najomraženijih ljudi svjetske atletike. Ljudi bolje upućeni u situaciju iza kulisa IAAF-a kazuju mi da se u svijet Sebastiana Coea uvuklo nekoliko osoba koje su ga vremenom, polako, izdvojile od ostalih, okružile ga nevidljivim zidom nedodirljivosti i zapravo ga izolirale od prave atletike. Kako inače objasniti neke stvari koje su do prije 5 ili 6 godina bile nezamislive?

Tim roditeljima simpatični Luka nije rekao da je lani na pripreme vodio njihovu djecu, a da to nitko u klubu nije znao, niti organizacijski ili financijski nadgledao. Dobro je da se nikome ništa nije dogodilo. Njima simpatični Luka ne kani reći da je vabio njihovu djecu i njih dok je primao plaću u Mladosti i nije dolazio na posao niti ispunjavao radne zadatke koje je dobio u Mladosti. Njima, na kraju, Luka vjerojatno nema snage kazati da njihova djeca ne mogu trenirati više na Mladosti niti u dvorani na Velesajmu, jer Lukin zahtjev za registracijom kluba u ZAS-u nije i ne može proći nikako, a to je uvjet za treniranje. Njegov klub, drugim riječima, ne postoji u Zagrebu, iako ga HAS prihvaća, a na taj način on ne smije koristiti stadion ili dvoranu koji su dio javnih potreba koje plaća Grad Zagreb.