Bilo je državno. Kad pobrojim s koliko je natjecatelja Mladost nastupila, a koliko su ti predani mladi ljudi ukupno osvojili medalja, omjer je zapanjujuće dobar. Tako treba. Jasno, da Mateo nije diskvalificiran, a da u obitelji Mužarić nije bio smrtni slučaj...no, nikad nije dobro u sportu (pa ni u životu) tražiti kruha preko pogače. Zadovoljni smo. Stvarno.
Ima nešto drugo, o čemu sam slušao iz usta onih koji su na ovakvim prvenstvima bili nebrojeno puno puta, koji imaju što za reći. Prvo i najčešće termin – nije uopće pogođen i to doista u savezu treba preispitati, probati ipak državno prvenstvo planirati ranije (ili bitno kasnije). Ne toliko samo zbog ovogodišnje blizine olimpijskih igara, koliko i zbog natjecatelja, trenera, u konačnici i zbog gledatelja. Naime, odoše većina njih na more, to je problem. U polupraznom Zagrebu zapravo je na tribini oba dana bio sasvim solidan broj ljudi, ali dolje, uz borilište falili su neki treneri, pa i sportaši. Šteta za ukupnu hrvatsku atletiku, ali dobro za Zagrebački atletski savez, većinu medalja odnijeli su zagrebački klubovi, Dinamo Zrinjevac na prvome mjestu, naš klub na iznimno visokom – četvrtom! Za klub koji je sezonu počeo uz velike probleme, to je rezultat koji svakako cijenimo. Osobno, lijepo mi je bilo vidjeti natjecatelje Mladosti u lijepim žutim dresovima, posebno one koje sam gledao na postolju. Malo „prolistajte“ po webu, ima i fotografija, Antonio se baš potrudio.
Vraćam se natjecanju. Sumnjam da bi baš svi olimpijci došli i nastupili i da je termin bio ranije, no ovi koji su nastupili, odradili su „posao“ onako kako se od olimpijaca i očekuje. Ipak, mene vesele ostali rezultati jer i mlade su snage zapele, pa smo imali čak i državni rekord. Mislim da je to prava bit državnoga prvenstva, da te konkurencija i značaj događaja na neki način čak i prisile da daš sve od sebe, da ideš do granice svojih vrijednosti, pa i preko nje ako je moguće. Ponavljam, olimpijci vrlo skoro imaju drugi, veći, bitniji cilj, pa se u Zagrebu vidjelo da nitko nije išao do kraja, ali valja cijeniti i njihov nastup. Dobro je da su bili, pa makar i pod „prisilom“. Samo tako atletika može ubuduće izboriti svoje mjesto pod suncem, obasjana jače nego što je bila do sada, a ne tražiti to isto nekakvim priopćenjima i buntom protiv sustava, kako to žele u HAS-u, a bilo je prezentirano na zadnjoj Skupštini u Varaždinu. Dolaskom najboljih, odabirom termina koji će omogućiti i publici i trenerima i sportašima da nastupe spremni i u većem broju dobit će se puno. Dakako, problem je i situacija u kojoj na 100 metara atletičari trče nekoliko kvalifikacijskih skupina, da bi onda u finalu čak dvojica otkazala nastup. Meni kao novinaru i kao gledatelju nikako ne izgleda lijepo da su 2 staze prazne, a u finale nisu ušli njih 10-ak.... Valja razmisliti da se te 2 staze onda popune vjerojatno s dvojicom koji su ostali „ispod crte“, da ona jedna kamera koja je „protrčala“ kroz prvenstvo baš tada snimi punu konkurenciju, sve staze, poput one na startu nekih dugoprugaških utrka, koje su počinjale s gužvom. Dobro, kasnije se sve to razvodnilo, ali nema veze...
Atletika je, baš kao i svi drugi sportovi, postala i dio zabave, pa nije u redu uskraćivati zabavu onima koji su ju došli pogledati, makar i na pola sata. Jer, ponavljam, ako na PH dođe skoro 30 klubova iz cijele Hrvatske, ako postoji sustav natjecanja, ako su tu suci, ako već postoje gledatelji, pa dajmo im onda svima i mogućnost da uživaju – ali u još većem broju, u drugom terminu, s jačom brigom oko onoga što PH pokazuje pred medijskim očima. Jer, opet se vraćam terminu – jednostavno nije dobro doba godine ni za moje kolege, niti za one koji bi i došli, ponešto sitno napisali. Kolega Slišković, npr., je ulovio nešto, no i njegova će priča biti (vjerujem) put prema Riju, a nešto manje analiza trenutačne (dobre) situacije u hrvatskoj atletici, što bi se također moglo drukčije upakirati u nekom ranijem terminu. Jer, doista postoji niz lijepih priča i niz solidnih (i vrlo dobrih) rezultata, o kojima se treba znati i puno šire od stadiona Mladosti, one subote u one nedjelje na kraju srpnja 2016.