Ja sam Mladostaš!
Otkud ja ovdje, pitate se? A odgovor i nije tako kompliciran. Prvo – aura Mladosti i onoga što cijelo sportsko društvo isijava skoro pa otkad znam za sebe (a ima tu godina...) nešto je što doista mogu razumijeti i osjećati samo – Mladostaši! Prihvaćam da se vremena mijenjaju, uostalom i sam vidim da neki stupovi načina ponašanja Mladostaša više nisu tako čvrsti, ali ako treba – vratit ćemo ih. A osobno, od svoje pete (ili šeste) godine treniram po različitim klubovima ovoga parka, koji od 1987., od Univerzijade, izgleda tako ponosan i tako svjetski, da mi je teško ponekad se sjetiti onih gustih maglenih avantura kasnovečernjeg traženja Doma Lovre Ratkovića ili ranojutarnjeg protrčavanja uz njegov obod trčeći prema Jarunu. Sve sam to prolazio, živio Mladost, bio (i ostao) Mladostaš. A atletika je, s vremenom, došla kroz druge interese, sportske ljubavi, mnoga prijateljstva, u konačnici i kroz posao koji, eto, radim intenzivno sad već više od 30 godina. Uostalom, atletika je – kraljica!
