Kronologija šestoga zlata

Kad je izašla na stadion, ozbiljna, s malim, tek zamjetnim smiješkom na usnicama, prekrižila se i lagano odšetala do svojih stvari uz bacalište, za razliku od svih ostalih diskašica, finalistica Europskoga prvenstva, koje su lagano protrčale tu udaljenost. Dakako, riječ je o Sandri Perković, atletičarki Mladosti, najboljoj u kvalifikacijama dan ranije. Legendarni dan, bez obzira na sjajan hrvatski atletski uspjeh dan ranije (zlato Mihaljević, srebro Parlov-Koštro). Sandra Perković. Žena koja lovi šesto zlato u bacanju diska na šestom za redom EP.

Do Minhena 2022. pobjeđivala je na 5 EP:

  • 2010. Barcelona - 64.67
  • 2012. Helsinki - 67.62
  • 2014. Zuerich - 71.08
  • 2016. Amsterdam 69.97
  • 2018. Berlin 67.62

Dakako da je pritisak bio velik. Ne osvaja se zlato svaki dan, a još manje šesto zlato u nizu! Nakon SP, gdje je cijeli svijet iznenadila kineska bacačica osvojivši zlato, a Sandra je odradila zadano - pobijedila Allman, ali ostala druga, lov na šesto europsko zlato je u Minhenu počela s činjenicom da je prije nje Nizozemka Van Klinken već bacila 64.03, a Marija Tolj lagano, kao na treningu 57.57. Trčkarajući pokraj klupe sa stvarima diskašica pažljivo je gledala baš svako bacanje. Nakon Dankinje Pedersen ušla je u krug za koji je jučer koristila pogrešne tenisice i - bacila disk izvan segmenta, negdje oko oznake za 62 metra. Samo dvije atletičarke su na dnu poretka s neispravnim hicem, uz Sandru još Grkinja Anagnostopoulou. Edis odmah silazi uz ogradu uz stazu i kreću konzultacije, dogovor kako izbjeći takvu stvar ponovo.

U drugu seriju kreće Nijemica Pudenz sa 65.05 kao treća koja baca i preuzima vodstvo. Tolj baca skromno i prestupa, ne treba se niti mjeriti. Zadnja u seriji, Sandra, kao dvanaesta, svjesna mogućih problema ako promaši, ulazi u krug, lagano mahanjem ručnika po rubu briše bacalište, suši tenisice prije ulaska, okret i - vodstvo! Sad je to kako treba biti, još dok je disk bio u zraku bila je zadovoljna s daljinom, znala je da je dosta da ostane svih 6 serija u natjecanju, konkretno - 65.77 metara. Kaže Edisu “znam sve, ali sam zbunjena…”. Očito je da želi veće daljine.

Idemo u treću seriju. Pudenz želi dvoboj, diže daljinu, opet preuzima vodstvo sa 66.93! Sandra sjedi na klupici, gleda neodređeno nekamo, očito se koncentrira. Ove je godine na SP u Eugeneu bacila za svjetsko srebro najbolji hitac sezone 68.45, dakle pitanje je kad će ju proći “zbunjenost” iz komunikacije s trenerom, pa da nešto slično vidimo i u Minhenu. Ove godine ima 9 natjecanja s daljinama:

  • 64.47 (Split),
  • 66.16 (Split),
  • 67.26 (Birmingham),
  • 65.50 (Eugene),
  • 66.82 (Oslo),
  • 68.19 (Pariz),
  • 64.23 (kvalifikacije SP Eugene),
  • 68.45 (finale SP Eugene) i
  • 65.94 u kvalifikacijama EP.

Tolj baca 55.73, a i njezino lice i lice trenera Varge dovoljno govore koliko su zadovoljni time. Nisu. Evo je, Sandra je opet zadnja u trećoj seriji, malo bolje čisti krug ručnikom, ali disk joj gotovo ispada iz ruke i odlazi i opet izvan segmenta, oko 40-0g metra. Druga je. Ne ide odmah do Edisa, sama prvo analizira pogrešku, ali nakon prolaska trkača ima dugu “seansu”, lice joj govori da nešto ne osjeća kako treba...

Četvrta serija. Tolj je prva, jer je nakon treće serija završila na osmom mjestu. Pogađa zaštitnu mrežu, Varga je sve snimio na mobitelu, proanalizirat će kasnije. Da pogledamo kakav omjer Sandra ima s Pudenz: 15:2, Nijemica je bila bolja lani na OI u Tokiju (Nijemica druga, Sandra četvrta) i u kvalifikacijama ove godine na SP u Eugeneu. Zanemarivo, ali oba su slučaja vrlo svježa. Ulazi Sandra u krug, ne briše ga, traži lagano, rukom, podršku s tribina unatoč tome što je u Njemačkoj, a protiv sebe ima čak tri Nijemice. Valjda ju više zanima unutarnja podrška. Pokušava, ali ne ide. Pogađa mrežu. Ljuta je. U 4 serije 3 neispravna hica.

Petu seriju Tolj otvara s najboljim svojim hicem, 63.37, za pomak na šestu poziciju. Sad Sandra izrazitije traži pljesak, treba joj podrška. Sve je spremno….ideeeeeee disk, daljina 67.95!. E, to je daljina. Edis s tribine viče “bravooooo”, Sandra vrišti na terenu, maše navijačima, zna da je ovo daleko, da je ovo vjerojatno zlato. No, Pudenz je još ostala, i ona zove publiku, traži podršku, baca nestvarnih 67.87, svoj osobni rekord, ali je 8 cm iza Sandre, ipak.

Zadnja serija. Tolj završava sa 61.67, ostaje šesta. Čekamo zadnje dvije. Koliko daleko može Sandra, može li Pudenz dvaput popravljati osobni rekord? Ove je godine u Berlinu bacila 67.10, još 25. lipnja, no odlično izgleda i u Minhenu, uostalom popravila je osobni rekord za 77 centimetra. Baca 63.68 i sve je jasno!!!! Sandra Perković je šesti put europska prvakinja!!!!

No, pogledajmo zadnji hitac naše Sandre: ulazi u krug “osluškujući” pubiku, sasvim neopterećena, ali i potpuno ispuhana još jednom bilježi “x” kraj svojega imena jer disk ide jako daleko, jaaaaaaako daleko, ali je Sandra prestupila. Sjajno. Hrvatska je s dva zlata i srebrom trenutno na drugom mjestu ukupnoga poretka svih sudionica EP.

Nitko nikad nije ovo napravio u povijesti. Nitko. Osim Sandre.

Zastavu dobija s trenerskih pozicija i…slavlje može početi. Zaslužila si ga, Sandra!