Minhenske kvalifikacije

Sandra - da, Filip - ne, to je najkraće rečeno kako su završile kvalifikacije za dvoje Mladostaša, članova hrvatske atletske reprezentacije na EP u Minhenu. U sjajnom hrvatskom danu, uz srebrnu medalju u ženskom maratonu odlične Mateje Parlov Koštro, jutarnje kvelifikacije su za Filipa Pravdicu bile dosta prevrtljive. Njegove riječi, da je nedostajalo sreće, dovoljno govore. U prva je dva skoka prestupio, iako je išao solidno daleko, dok je u zadnjem, trećem skoku imao dobar odlaz, ali i propadanje u odrazu, tako da je skok završio na najlošijoj udaljenosti ove godine - 6.95! A u finale se ulazilo sa 7.74, taman koliko je skočio drugi hrvatski reprezentativac, Marko Čeko, što je dobra vijest za hrvatsku atletiku.

Sandra Perković u prvom pokušaju kvalifikacija ženskoga diska baca disk na 62.67, što je manje od norme za ulazak u finale (63.50 m), tako da je krenula i u drugu seriju, nakon što ju je Nijemica Claudine Vita prestigla, bacivši 62.77 (u prvoj seriji 62.59). No, drugi je hitac potpuni promašaj, tako da uz Sandrino ime stoji samo “x” i druga pozicija nakon 2.serije. Svejedno, s daljinom 62.67 može računati na finale, koje se baca u utorak. No, onda u trećoj seriji Vita baca disk iznad norme, 63.51, što je odličan izazov za Perković, koja napokon vidi pravi trenutak za sebe i disk leti na 65.94!!!

Prvo je na ulazu u krug tražila podršku s tribina, da bi digla obje ruke u znak pobjede još dok je disk bio u uzlaznoj putanji, osjetivši da je to - to! Kako je njezin hitac bio i posljednji u seriji u skupini “A”, bilo je zanimljivo i lijepo vidjeti kako su joj ostale bacačice došle redom čestitati, dok je Sandra objašnjavala nešto Dragani Tomašević, vjerojatno zašto u kvalifikacijama nije bacila dalje od 55.51 metar. Sandra je na putu za šesto europsko zlato u nizu, to je jasno.