Sandrin zlatni niz od Barcelone do danas!

Europsko prvenstvo Barcelona 2010. – 64,67

Tada nam je prvi put pokazala što to znači drhtati zbog nje. Norma za finale bila je ravno 60 metara, ona praktički nova na sceni, upoznale su je velike cure godinu prije u svjetskom finalu u Berlinu (9. mjesto), no, nisu planirali da ova 20-godišnjakinja može biti opasnost. Pogotovo kad su vidjeli da se jedva provukla kroz kvalifikacije. Kada je bacila 49,25, pa 57,70 i onda x. No, nisu briljirale ni druge i kao 10. upala je u finale. A onda je sutradan na stadion došla neka druga Sandra. Sigurna od prvog do posljednjeg hica. Odmah je bacila 62,98, pa 60,94, 55,04, 60,95 i 62,43, a onda u posljednjoj seriji naznačila da je ona ta koje će se od tog dana u Barceloni svijet diska početi bojati. U posljednjem pokušaju pogodila je 64,67 m, svoje prvo veliko seniorsko zlato. Bio je to početak velikog, strašnog niza koji će rijetko tko moći uloviti...

Europsko prvenstvo Helsinki 2012. – 67,62

Iskustvo kvalifikacija dvije godine ranije puno je pomoglo. Iako je loveći finalnu normu od 61 metar u prvom pokušaju imala neispravan hitac, u novoj prilici bacila je 62,01 i otišla se pripremati za obranu. Obranu zlata, u koju je opet ušla s dramom. Dva prva hica bila su dva "iksa". Nastala je panika nad panikama. No, u trenutku kada bi mnogi sportaši potonuli, Sandra se zavrtjela bolje nego ikada i ne samo da je izborila dodatna tri hica, nego je odmah bacila i zlato - 67,62. Više od dva metra bolje od srebrne Njemice Nadine Müller.

Olimpijske igre London 2012. – 69,11

Samo mjesec dana nakon obrane europskog naslova čekale su je prv eolimpijske igre. Koliko je bila nedodirljiva te sezone, norma od 63 metra za finale činila se smiješna za nju. Koliko je smiješna, pokazala je već prvim hicem bacivši 65,74. Bez drame, bez "ikseva". Sada je to već bila zrelija Sandra. Sandra koja nikako nije željela ponoviti drame iz Barcelone i Helsinkija. Njezin tadašnji trener Ivan Ivančić kasnije je rekao da je na zagrijavanju uoči finala čak bacila disk preko 70 metara, no, nije joj htio reći daljinu. Nije htio da slučajno poleti. No, zato je disk poletio u finalu više nego ikada do tada. Otvorila je sa 64,58, dovoljno za drugo mjesto, ali već u sljedećoj seriji sa 68,11 preuzela je vodstvo. Da je i tako ostalo do kraja, bilo bi dovoljno za olimpijsko zlato. No, Sandra je htjela još. I bacila je u trećoj seriji još dalje. Strašnih 69,11, novi nacionalni rekord. I prvo hrvatsko žensko zlato na ljetnim igrama.

Svjetsko prvenstvo Moskva 2013. – 67,99

Prvi put na jedno veliko natjecanje došla je s novim trenerom i životnim partnerom Edisom Elkasevićem. Edis je kasnije priznao "nije bilo lako u ruke uzeti najbolju hrvatsku sportašicu, za mene nije bilo sredine, mogao sam nastaviti s njom niz medalja, ali isto tako je i uništiti". Nije se dogodilo ovo drugo. Dapače, nastavili su tamo gdje je Sandra stala s Ivančićem. I otvorili berbu medalja s jedinim zlatom koje je Ivančiću nedostajalo. Normu od 63 metra mirno je prebacila u prvoj seriji (63,62), iako joj je samo dan prije zbog ukliještenih leđa bio upitan nastup. S takvim leđima je opet očitala lekciju svima. Svaki od tri ispravna hica koje je imala bio je dovoljan za zlato - 67,52, 67,80 i pobjednički 67,99. Gotovo dva metra dalje od francuske viceprvakinje Meline Robert-Michon.

Europsko prvenstvo Zürich 2014. – 71,08

Nitko do tada nije uspio povezati tri europska zlata u ženskom disku. Bio je to izazov koji je hranio Sandru. I gurao žestoko naprijed. Povijesne brojke uvijek su joj bile poslastica, pa zašto se ne zasladiti i ovom. Ovaj put norma za finale bila je smiješno mala, tek 57,50 m. Toliko mala da to Sandra kao od šale baci i iz mjesta. No, nije se zezala, sigurno je poslala 63,93 m. A onda odlučila da će finale biti samo njezin show. Show u kojem će biti glavni dirigent od prvog do posljednjeg hica. Otvorila je sa 64,58, a onda rasla sve više i više - 67,37, 68,78, da bi u petoj seriji disk odletio na nevjerojatnih 71,08. Novi nacionalni i rekord sezone i 18. rezultat svih vremena. Gotovo šest metara kraće bilo je dovoljno za srebro (Robert-Michon). Bila je to mala škola diska Sandre Perković.

Europsko prvenstvo Amsterdam 2016. – 69,97

Samo mjesec dana prije nego je sjela u avion za Rio, morala je odraditi još jednu bitnu stanicu. Opet povijesnu. U igri je bio lov na četvrto europsko zlato. Iako se u finale ulazilo sa 58 metara, njoj takve daljine nisu bile primamljive. Riješila je sve već pri prvom ulasku u krug - 65,25. A kako nam već dugo nije priuštila dramu, kako je već postala "dosadna" s uvjerljivim zlatima, dogodila joj se Julia Fisher. Njemica je vodila sve do četvrte serije sa 65,77 jer Sandra nije dobro otvorila finale. Prvo 62,60, pa 63,09 i onda "x". U tom trenutku bila je tek četvrta, prilično ljutito ušla je u krug i u četvrtoj seriji sa 66,03 konačno rekla "cure, evo me, došla sam na natjecanje". Bilo je to samo zagrijavanje jer u sljedećoj je opet sve zakucala za zid - 69,97. Četiri metra je iza sebe ostavila prijetnju zvanu Julia Fisher. Prijetnju koja je trajala kratko. Baš kao i svaka druga djevojka posljednjih godina koja se našla u istom krugu sa Sandrom...

IZVOR: Sportske novosti (Kristina Dominković)